NORMALNE NETEČNOSTI U DJEČJEM PRIPOVIJEDANJU: POVEZANOST PONAVLJANJA I SAMOISPRAVLJANJA S DOBI

Abstract

U središtu su ovog rada netečnosti u pripovijedanju djece urednoga govornog i jezičnog razvoja. Netečnosti, kao dominantna pojava u spontanoj komunikaciji, uključuju prekide unutar riječi ili fraze, stanke, ponavljanje, ponovno započinjanje prekinutih rečenica ili riječi, produžavanje vokala i poštapalice. Različiti autori zamijetili su promjene u učestalosti netečnosti općenito te učestalosti određenih vrsta netečnosti kroz dob. Smatraju da se s dobi ne mijenja učestalost netečnosti koje pripadaju odugovlačenjima (primjerice, ponavljanja), dok se mijenja učestalost netečnosti koje pripadaju revizijama (primjerice, samoispravljanja). Cilj je ovog istraživanja ustanoviti postoji li u pripovijedanju djece predškolske i rane školske dobi povezanost dobi te a. ukupnog udjela netečnosti i b. zasebnih vrsta netečnosti. Unutar dviju nadređenih kategorija netečnosti proučit će se ponavljanja te samoispravljanja.

Rezultati istraživanja pokazuju da ukupan broj praćenih netečnosti u govoru nije povezan s dobi, ali je prosječan broj praćenih netečnosti po komunikacijskoj jedinici s njom pozitivno povezan. Odnos se dobi i različitih vrsta praćenih netečnosti razlikuje. Dok prosječan broj ponavljanja po komunikacijskoj jedinici ne pokazuje povezanost s dobi, prosječan je broj samoispravljanja s njom nisko pozitivno povezan. Ovo je istraživanje pokazalo da i u praćenju kasnijeg jezičnog razvoja (djece školske dobi), posebice na zahtjevnim jezičnim zadatcima kao što je pripovijedanje, možemo uočiti kako se učestalost netečnosti povećava s dobi, ali tako da učestalost netečnosti koja pripada odugovlačenjima ne raste, za razliku od netečnosti koje pripadaju revizijama.