ODJECI SOVJETSKE REVOLUCIJE U PUTOPISIMA MIROSLAVA KRLEŽE I CÉSARA VALLEJA

Apstrakt

Ovaj rad ima za cilj komparativno analizirati dva putopisa u Sovjetski Savez iz njegovih ranih, utopijskih dana, kada je Oktobarska revolucija probudila velika očekivanja u pogledu ostvarenja ideala društvene pravde i pravednijeg društvenog poretka. Posebno su bili znatiželjni intelektualci s političke ljevice koji su požurili otkriti novi vrli svijet, odnosno - kako će to André Gide nazvati: „domovinu po izboru”. Među njima nalazimo i jednog od najznačajnijih hrvatskih (i jugoslavenskih) književnika, Miroslava Krležu, koji 1925. godine putuje u Rusiju i potom objavljuje Izlet u Rusiju 1925 (1926.), kao i jednog od najistaknutijih peruanskih pisaca, Césara Valleja, koji je tri puta boravio u SSSR-u. U ovom radu fokusirat ćemo se na djelo Rusija 1931.: Razmišljanja podno Kremlja (1931.). Polazeći od teorije Jacquesa Derridae o sovjetskim putopisima, smatramo važnim istražiti kako su Krleža i Vallejo kao pisci različitih kulturnih provenijencija doživjeli netom stvorenu državu, prema kojoj su mnogi gajili utopijska očekivanja. Oba teksta obilježena su mesijanskim i eshatološkim dimenzijama, a u njima se pojavljuje avangardni, modernistički subjekt – emancipirani flâneur – koji ispisuje radiografiju sovjetskog društva.